Polazak djece u jaslice/vrtić

Polazak djece u jaslice/vrtić

Polazak djece u jaslice/vrtić važan je događaj u životu svake obitelji. Ovaj događaj sa sobom nosi mnogo uzbuđenja, ali i pomiješanih osjećaja: radosti, straha, brige. Često je izvor stresa za obitelj jer je kao i svaki početak težak i zahtjeva prilagodbu.
Odvajanje je nužan korak u procesu osamostaljivanja i razvoju, ali teško je odvojiti se od osoba koje volimo. Nakon početnog ushita zbog novog radosnog događaja (novi prostor, nove igračke)... često dolazi do razočaranja. Ponosni na nova postignuća i zrelost svog mališana i roditelji često budu razočarani jer polazak u jaslice/vrtić nije baš ono što su očekivali i kako su planirali. U svakom slučaju prvi korak pripreme na polazak u vrtić je priprema odraslih u djetetovu okruženju. Dobro je da je odluka o polasku u kolektiv bila zajednička odluka oba roditelja, i da razgovaraju, dogovaraju i planiraju zajedno. Svi imamo pravo na svoja očekivanja, ali ponekad je stvarnost drugačija. Otvorenost roditelja za nova iskustva, promjene, ustupke i pokušaje da se stvari urade drugačije pomaže prilagodbi djeteta. Djeca ne znaju što je vrtić, oni gledaju nas. Iz govora našeg tijela čitaju naše osjećaje, stavove, uvjerenja. Važna zadaća nas roditelja je da osvijestimo svoje osjećaje, stavove, nadanja. Kako je Khalil Đubran rekao:
'Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
jer, oni imaju vlastite misli…'
Ponekad su želje, interesi, osobnost djeteta sasvim drugačije od onoga što bismo željeli, što planiramo ili što nam je važno. I to je savršeno u redu. Ima djece koja upamte pjesmice, ali je ne žele ponoviti pred rodbinom, a ima i onih koji je ne upamte. Ima djece koja ne vole gužvu, druženje, buku, društvo vršnjaka. I to je savršeno u redu. Naša roditeljska zadaća je da pripremimo djecu za život, potičemo ih da se nose s onim što se od njih očekuje, ali i da njegujemo njihovo pravo da budu ono što jesu. Jedna od potreba svih nas je da budemo onakvi kakvi jesmo, autentični i da nas okolina takve prihvati. Jedna od naših dužnosti je da drugima damo da budu kakvi jesu, da se međusobno uvažavamo i podržavamo. To vrijedi za sve odnose pa i one sa djecom.
Koliko će dugo trajati period prilagodbe ne možemo unaprijed predvidjeti. Na to utječe osobnost pojedinog djeteta, njegova prethodna iskustva, Vaš odnos prema djetetu i Vaši stavovi o vrtiću. Prilagodba je teža što je dijete mlađe ili ako je proživjelo neko traumatsko iskustvo poput odlaska u bolnicu, ukoliko se polazak u vrtić poklapa s preseljenjem, rođenjem brata ili sestre ili ukoliko dijete nije imalo puno prilike komunicirati s ljudima izvan obitelji.
Na odvajanje od roditelja djeca reagiraju različito. Većina djece u sobu ulazi veselo. Novi je prostor, igračke i to im je zanimljivo. Na odvajanje od roditelja pak, većina djece reagira plačem. Reakcije kao što su tuga, gubitak apetita, agresivnost razdražljivost, plačljivost te odbijanje kontakta s drugom djecom ili odgajateljima učestali su oblici ponašanja. Ponekad može doći i do regresivnih oblika ponašanja kao što su tepanje, sisanje palca, dnevno ili noćno mokrenje kod djeteta koje se odviklo pelena i sl. Bitno je da u svakom trenutku imate na umu da su ova ponašanja prolazna.
Što još možemo učiniti?
  • Često šetajte oko vrtića. Djetetu napomenite da će tu ići bez Vas i da ćete Vi svakog dana doći po nju ili njega.
  • U grupi možete boraviti s djetetom. Važno je da se dok ste u skupini zajedno uključite u zbivanja u skupini.
  • Tijekom prvih dana boravka u vrtiću dogovorite vrijeme dolaska i trajanja boravka u vrtiću u dogovoru s odgajateljima. Važno je da se dogovorenog pridržavate.
  • Zajedno pripremite stvari koje će dijete ponijeti u vrtić.
  • U jutro uzmite dovoljno vremena kako bi se spremili u miru i posvetili djetetu.
  • Neka dijete ponese omiljenu igračku, dudu, bočicu, gazu.
  • Rastanci neka budu kratki. Djetetu uvijek jasno kažite kad ćete doći po njega. Nemojte bježati dok dijete ne vidi.
  • Nemojte djetetu prijetiti polaskom u vrtić ili pretjerano uljepšavati boravak u vrtiću. Budite realni i skreni.
  • Redovito dovodite dijete u vrtić (osim ako je bolesno).
  • Otvorena i iskrena komunikacija roditelja i odgajatelja preduvjet je uspješne prilagodbe djeteta.
                                                               Suzana Kovačić, psihologinja
 




Ispiši stranicu